Šta ćeš biti kad porasteš? (gostujući student)

Slavko Đurić – student na praksi tokom leta 2012 godine. Neki pogledi na školu, znanje, studiranje… Imao je težak posao da istraži marketing tržište ex-YU i uspeo je u tome (sa svojim kolegom). U pauzama je napisao tekst za naš blog.

Slavko Đurić

Pitanje koje nekoga dočeka ranije, a nekog kasnije, ali je izvesno da se svaka osoba susretne sa istim barem jednom u toku odrastanja. Odgovori često budu opšta mesta, ali se prilikom odrastanja oblikuju u nešto shodno daljim interesovanjima. Kao neko ko je završio Elektrotehničku školu, smer elektrotehničar računara, a sad sam na FON-u (IT smer) koji je prilično menadžerski orijentisan fakultet, može se reći da nisam imao jasnu sliku o tome šta želim da budem. Pri upisu u srednju, kao i na fakultet vodio sam se ubeđenjem da želim da radim „nešto“ oko računara. ŠTA konkretno ni sam nisam znao. Ali sam i pored toga imao određena očekivanja, u pogledu raznih predmeta koje sam slušao u toku svog obrazovanja.

Čemu to služi, a pritom i ne radi?

Česta konstatacija prilikom upoznavanja sa raznim predmetima u toku školovanja. Prinuđeni smo da slušamo dosta stvari za koje lično mislimo da su nepotrebne. Takav zaključak se izvodi na osnovu prilično dosadno materije, ili loše koncipiranih predavanja i vežbi, pa samim tim se smatra(od strane nas studenata) da nam takvi predmeti neće trebati u životu.

Konkretno, na fakultetu smo imali prilike da slušamo određene predmete iz oblasti menadžmenta, i proces učenja je bio sledeći. Počnete da čitate knjigu i nakon nekoliko stranica usled suvoparnosti materije odustanete, pronađete odgovarajuću skriptu sa studentskog foruma, a u njoj razna nabrajanja određenih podela, i potpodela, i na kraju pogađate još podela, koje faktički treba naučiti napamet. Onda pronađete konkretna pitanja i odgovore iz prethodnih rokova, i to bude glavna materija za polaganje ispita. Šta smo konkretno naučili, hmm nije bitno, predmet je položen. Da ne bude da imam određeni animozitet prema menadžmentu, slična situacija je bila sa manjim brojem predmeta iz IT struke, koji su nažalost usled loše organizacije predavanja i/ili vežbi od strane odgovarajuće katedre, svedeni na učenje pitanja i tačnih odgovora.

Prva godina prođe, a od konkretnog znanja iz oblasti informacionih tehnologija ništa nismo usvojili. I što je interesantno najzanimljiviji i najkorisniji predmet, barem meni, bejaše Ekonomija. Nakon prve godine stvari su znatno jasnije. Većinu predmeta je bitno samo položiti, i posle ih zaboraviti jer nikakve koristi od njih nećemo imati. Slična priča je otprilike sve do četvrte godine u kojoj se susrećem sa mnogo korisnijim stvarima, usmerenijih na IT, projektovanje softvera, programiranje aplikacija, veb dizajn. Istakao bih i veliki broj projektnih radova, koji pružaju mogućnost lakšeg i često interesantnijeg polaganja ispita. Iz prethodnog bi se moglo zaključiti da i nisam preterano zadovoljan fakultetom. Rekao bih da je to stvar perspektive i očekivanja, velika očekivanja prate i velika razočarenja. A ja konkretno i nisam znao šta da očekujem.

Očekivanja

Ako vratim film na leto 2008. godine, to je period u kome sam se suočavao sa najvažnijim izborom u životu do tada. Koji fakultet upisati, da li ću upasti na budžet, šta očekivati od daljeg školovanja, studentskog života…? Dosta različitih faktora(odgovora) koji utiču na zadovoljstvo izborom fakulteta. I pored gore navedenih kritika na račun mnogih predmeta, može se reći da Fon pruža uopšteno znanje u različitim oblastima, dok se za usko specijalizovano znanje iz pojedinačnih oblasti moramo sami snaći. Tu priču oko individualnog angažmana spominju i sami profesori, i to se može protumačiti kao izgovor za nedostatak volje i kreativnosti da se određena materija približi studentima. Generalno sam zadovoljan manje stečenim znanjem a više iskustvom, koje sam stekao na osnovu četiri godine boravka na fakultetu, i slušanja uspešnih poslovnih ljudi na raznim predavanjima.

Koliko je sve to bilo korisno pokazaće tržište rada.

Tabovi su mrtvi – živeli tabovi!

Već duže vreme priča se o smanjenu broja poseta Facebook tabovima nakon uvođenja Timelinea. Analizom ovog članka bavio se i ViralBlog, a da su strahovi kompanija opravdani pokazuju i statistike stranica nad kojima imamo uvid.

Analiza angažovanja lajkera objašnjava kako je uvođenje Facebook Timelinea uticalo na stranice brendova koje su kao takve prilično zavisne od tabova. Naime, za brendove je to jedini način da predstave svoje proizvode i usluge, a da to bude u skladu sa pravilima Facebook platforme. Istaživanje je obuhvatilo oko 500 stranica sa više od 10.000 lajkera.

Prema PageLever-u, kompaniji specijalizovanoj za Facebook analitiku, angažovanje lajkera u okviru Facebook tabova opalo je za čak 53% od trenutka pokretanja timeline-a.

Slika preuzeta sa ViralBloga

Na slici se može uočiti da angažovanje lajkera na tabovima počinje da opada sa 28. februarom, datumom od kog su administratori stranica mogli da se odluče za prelazak na Facebook Timeline i da se pad nastavlja sa 30. martom, datumom kada su sve stranice morale da pređu na Timeline. Na grafiku je takođe primetno da broj poseta tabovima raste tokom vikenda, jer tada korisnici imaju više vremena da istraže Facebook stranice.

Primer jedne od stranica koje administriramo, pokazuje slične rezuletate. Od početka 2012. a do momenta uvođenja Facebook Timelinea, broj poseta tabovima je veći ili izjednačen sa brojem poseta wallu. Naravno, sa izuzetkom Facebook aplikacija (nagradnih konkursa) koje generišu ubedljivo najveći broj poseta. Od 28. februara do 31. marta, dakle u periodu prelaska na timeline, broj poseta tabovima drastično opada (za približno 38%) da bi se taj pad nastavio definitivnim prelaskom na timeline.

Ono što zaista pravi razliku je i sadržaj koji se deli na tabovima. Kada pogledamo one stranice tj tabove koje iskaču iz proseka (anomalije) i proverimo sadržaj primećujemo da razliku pravi sadržaj koji privlači pažnju. Ne sadržaj koji obavezno poziva za lajkovanje već smisleni sadržaj ili tab aplikacije koje pružaju drugu vrstu interakcije koja nije moguća na Timelineu.

I na kraju, šta bi mogli biti razlozi ovakvih rezultata (negativne strane).

Ne postoji mogućnost postavljanja landing taba. I dalje možete napraviti stranu, prilagoditi je, ali ne možete podesiti da bude početna. To je svakako bila jedna od najvećih prednosti koje su koristile kompanije i brendovi.

Nisu svi tabovi vidljivi pri učitavanju stranice. Prednost je što su linkovi do tabova smešteni odmah ispod cover slike i što su predstavljeni velikom ikonicom umesto ranije neprimetno malom. Ono što je loše, je što je prva ikonica rezervisana za fotografije, tako da realno imate prostora samo za 3 dodatna taba/aplikacije koje će vaši fanovi videti u prvom učitavanju stranice (ranije ste mogli da prikažete sedam).

Dakle, kako je angažovanje lajkera na stranicama evidentno smanjeno, ako želite da vaše aplikacije i dalje imaju važnu ulogu usresredite se na celokupno Facebook iskustvo: zanimljivu cover sliku (a u skladu sa Facebook pravilima), interesantan sadržaj vašeg timeline-a, zabavne Facebook aplikacije, ali i obratite pažnju na detalje kao što su npr. ikonce za tabove, budite daleko više kreativni, jer i vi biste pre kliknuli na privlačnu, čistu sliku, nego na nezanimljivu ikonicu, pogrešnih dimenzija.

Ko se bavi digitalnim marketingom još?

Istraživanje o digitalnom marketingu

Ove (2012) godine smo ponovo okrenuli telefone agencija koje se bave marketingom koristeći izvore sa portala Lumiere, Marketing mreža i WinWin blog. Rezultate prethodne godine možete pronaći  ovde.

Podaci do kojih smo došli pokazuju da se digitalni marketing (i sve moguće usluge koje postoje u ovoj sferi) počinje da bude sastavni deo svakog spiska usluga koje agencija nudi. Izuzetak su PR agencije koje ne koriste mogućnosti digitala.

Razlika u odnosu na 2011 je u strukturi pitanja. Prošle godine smo pitali da li agencije (i odgovorne osobe) znaju šta je digitalni marketing dok smo ove godine pitali: da li se bavite digitalnim marketingom?

Primetno je povećanje broja agencija kao i na spremnost za odgovaranje na pitanja.

Istraživanje je trajalo tokom juna 2012.godine u saradnji sa Majom Milošević. Dizajn infografike – Marija Aleksić.

Novi nivo marketinga

Poslednjih nekoliko dana nove mogućnosti u digitalnom marketingu i oglašavanju samo niču – koristeći maštu i tehnološka rešenja ranije nedostupna.

Jedna od mogućnosti koja se do sada radila sa dosta pešačkog posla je praćenje drugih kanala oglašavanja i procene uspešnosti.

Problem uspešnosti marketing kampanja

Zamislite zadatak koji klijent obično predstavlja agenciji – imam xxx.xxx budžet koji treba da se potroši.

Klasičan proces se zasniva na tome da se budžet podeli po medijima (televizija, štampa, radio, internet) prema prethodno desinisanim parametrima matične kompanije ili opštih uslova ugovora. U sledećem koraku medija planeri za svaki medij urade detaljan plan oglašavanja birajući mesta (TV stanice i blokovi, štampana izdanja – veličine i pozicije, radio stanice i blokovi kao i internet sajtovi i obim i način oglasa). Po usaglašavanju medija planova i budžeta predstoji produkcija oglasnih poruka za svaki medij, puštanje materijala (kordinacija) i startovanje kampanje.

Kada dođe vreme izveštavanja, jedan od problema je sumiranje svih informacija i pravljenje analitike realizacije medija plana.

Realizacija medija plana je manje-više predstavljanje potvrda prethodno utvrđenih parametara oglašavanja na svakom mediju. Da li su u pitanju postizanje planova GRP-ova i REACH-a (televizija), broja gledanja ili klikova (internet) ili pokrivanja teritorije štampanim izdanjima – cilj je jasan: potvrda realizacije.

Ključna reč: uspešnost kampanja

Kako je naš cilj tesna integracija sa biznisom a ne samo puko realizovanje medija planova – glavni pogled koji nas interesuje (a i klijenta) je koliko je svaki kanala oglašavanja (kao stanica/novina/radio ili oglasni blok) uticao na prodaju i koliko ima efekta kao i koja je cena uticaja ili dovođenja kupca proizvoda/usluge.

Kako je krajnji cilj dovođenje na jedinstveni kanal komunikacije web sajt (koje nije uvek prodajno mesto ali sve češće jeste mesto započinjanja kupovine ili interesovanja) alat izbora za praćenje posetilaca jeste Google Analitika.

Zamislite da na svakom kanalu komunikacije (televizija, štampa, radio, internet) koristite jedinstvene URL-ove ili specifične promo kodove kojima pozivate na akciju zainteresovane kupce proizvoda/usluga. Sada zamislite da igru podignemo za još jedn nivo i svakom kanalu unutar medija obezbedimo nove kodove ili URL-ove. I u slučaju apsolutne kontrole kampanje blokovima oglašavanja koji se emituju u određena doba dana dodelimo još specifičnije URLove ili kodove.

Napomena: kodovi ne moraju da budu kriptični već reči iz govora koje mogu da asociraju na kampanju.

Merenje uspešnosti kampanja sa ne-digitalnih medija

Benefit ili korist

Klijent dobija prvenstveno pogled na svoje troškove oglašavanja iz drugog ugla koji direktno može da se vezuje za kampanju i prodaju. Presek poseta i reakcija po mediju i kanalu sa kog je posetilac došao daje uvid u opštu reakciju javnosti na kampanju.

Unošenjem budžeta koji su potrošeni u finalni izveštaj klijent može videti vrednost svakog posetioca kao i koji medij ili kanal ili čak oglasna poruka ima najveći efekat.

Svaka sledeća kampanja ili medija plan dobija novu dimenziju i iskustva koja se koriste za optimizaciju troškova i bolji nastup.

Uloga digitalne agencije

Uloga digitalne agencije je jednostavna

  • obezbediti infrastrukturu klijentu za praćenje svih medija
  • obezbediti URL-ove i kodove koji će se vezivati za detalje medija planova sa drugih medija
  • komunicirati za agencijama koje vrše zakup ne-internet medija i
  • komunikacija grafičkih rešenja sa dizajn agencijama

Sledeći korak

Sve kompanije koje imaju interes da bolje prate svoju medijsku potrošnju kao i da imaju pogled na medije i kanale koji donose najbolji rezultat bi trebale da koriste ovaj pristup oglašavanju. Iako zahteva ozbiljniju pripremu, tehnike i tehnologije krajnji rezultat daje vrednost kojim malo koji medij može da parira.

Na kraju dana – agencija ne mora da zna medijsku potrošnju na medijima i kanalima jer se bavi isključivo “hvatanjem” posetilaca i segmentiranjem poseta i reakcija na web sajtu.