Izbrendirajte sebe

Po dolasku u firmu i pri početku posla ili prakse mnogi se pitaju šta da rade uopšte. Ako vam je prvi posao ili praksa verovatno je da nećete dobiti u startu neke veće i odgovornije zadatke. U ovakvim slučajevima javlja se tendencija za praznim hodom ili „poslovnim lerom“.

Jedan od ciljeva koji novi zaposleni (a posebno ljudi na praksi) imaju jeste da se ostanu u toj firmi i da rade ono što vole. Da biste došli do toga potrebno je da većina ljudi, koji odlučuju šta ćete da radite, ima barem približno isti viđenje vaše budućnosti kao i vi.

Odakle početi?

Od činjenice da prvi utisak jeste bitan. Za početak, lepo je imati svoj stil oblačenja i držati do njega, interesantno je modne stilove izražavati poluobrijanim glavam i pocepanim pantalonama, i najpametnije je time baviti se van radnog mesta. Ukoliko svi u kompaniji/firmi dolaze u odelima, košuljama, da bitno je da i novi zaposleni prihvate takav način oblačenja.

Odmah nakon što vas nove kolege vide, počeće da pričaju sa vama. Turetov sindrom zaboravite, a ne bi bilo loše da znate nešto o tome što ćete raditi.
Mišljenja i stavovi se razlikuju i poštuju, ali to ne znači da svi treba da ih znaju. Nekada je mudrije ne reći ih nego krenuti u bitku sa vetrenjačama. Niko ne kaže da ih se treba odreći, ali kao i za stil oblačenja, ostavite ih ispred vrata kompanije.

Šta drugi mogu da nauče od mene?

Svi mogu da uče od vas, i iskusnije i manje iskusne kolege. Pogrešno je misliti da ako ste novi, drugi ne mogu da nauče nešto novo od vas. Svi dolaze iz različitih sredina i tokom svoje barem 21-22 godine su se interesovali za različite stvari, koristili različite sisteme učenja, planiranja, pregovaranja, prezentovanja, pisanja, izveštavanja…

Ukoliko se nalazite u sred brainstorming-a za neki projekat, planirate sa mentorom ili izvršavate zadatak koji ste dobili, pokušajte da pokažete šta ste do sada naučili. Pokažite da umete da budete kreativni i slobodni kako biste poboljšali nešto. Naravno, ovo nikako ne znači da treba da se oglušite o zadatke nadređenih, samo jer vi mislite da oni treba da se drugačije odrade ili da se ne odrade uopšte.

Studentski dani i studentske organizacije su korisne stvari i dosta fleksibilne u mnogo čemu. Poslovni svet i rad u kompaniji je, nasuprot, poput vojske. Slušajte nadređene, kontrolišite jezik, pitajte ih za savete, završavajte isplanirane zadatke i završavajte ih na vreme. Ukoliko nešto ne znate imate prava da pitate kako problem i posao rešiti. Ćutanje o problemu nikome na kraju neće pomoći.

Moje vrednosti?

Malopre je rečeno da treba ograničiti stavove koje iskazujemo u kompaniji. Vrednosti su nešto drugo i dobro bi bilo da se ponekad preispitate šta je to što vas vodi kroz sve što radite i koje vrednosti živite. Vrednosti kompanije su ili definisane i komuniciraju se kako eksterno tako i interno pa ih je lako uočiti ili ih čini skup zajedničkih najizraženijih vrednosti zaposlenih. Jedne je lakše uočiti, druge se lakše dožive. U svakom slučaju, pokušajte da se pronađete u vrednostima kompanije i njenih zaposlenih. Da li su vaše vrednosti odgovornost, poverenje, perfekcionizam, druželjubivost ili nešto sasvim drugačije, to je vaša stvar. Za savršeno uklapanje i prilagođavanje kompaniji, potrebno je da nađete sklad između ličnih i vrednosti koje se proživljavaju u vašem poslovnom okruženju.
Da odmah isključimo mogućnost da budete upotrebljeni kao kafe kuvarica, dostavljači hrane i nemojte da dozvolite da budete iskorišteni za potencijalne igre unutar kompanije.

Emocije nekada dolaze kao sastavni deo vaših vrednosti. Pokušajte da posao ne prebacujete na emotivnu stranu. Kada neko u potpunosti uspe ovo da uradi neka napiše tekst o tome. Retko kada će se desiti da vas neko ne voli ili mrzi. Ova dva stanja dolaze kao naša interpretacija određenog spleta događaja. Sklonite sujete u fijoku, uglavnom se cela ljubav u poslu svodi na to da li je sve završeno na vreme.

Šta me razlikuje od drugih?

Iz svega do sada navedenog i koristeći zdravorazumsko razmišljanje, može se zaključiti da su ljudi, koji rade u homogenim grupama, na jedan ili drugi način slični. Lepota rada sa ljudima ne leži u njihovim sličnostima već baš u onim stvarima koje ih razlikuju. Pokažite šta je to što vas razlikuje od ostalih ljudi sa kojima radite. Pokažite i da vam je stalo do onoga što radite i da se vaš rad ne svodi na odlazak iz firme minut posle kraja radnog vremena i pola sata hvatanja zaleta.

U čemu sam najbolji?

Na početku teksta je pomenuta težnja da radimo ono što volimo. Neće se uvek desiti da ćete odmah raditi ono što volite, ali koristeći sve navedeno, možete da sebe pozicionirate tako da radite ono u čemu ste najbolji. Pivotiranje unutar kompanije je normalno i poželjno za početak. Na taj način imate uvid u veću sliku o kompaniji što vas čini sigurnijim i spremnijim za kompleksnije poduhvate. U jednom trenutku ćete doći do toga da radite ono što volite i da u tome budete najbolji.

Dan u životu slučajnosti

Srđan Erceg, Nikola Barać i Eddie Vedder – Dennis Münch (via Tumblr)

U okviru poslovnih aktivnosti na teritoriji države Berlin (potpuno drugi svet) slučajnosti vas odvedu na mesta koja odišu rokenrolom.

Takav je bio i muzej Ramonsa (ako niste čuli za njih – ili ste mnogo mladi ili vas ne interesuje). Slučajnost ili sudbina – desi se da sretnete tog istog dana i trenutka Edija Vedera iz Perl Džema (Pearl Jam) koji je svratio da poseti mesto koje diše muzikom grupe uz koju je odrastao i sa kojima se družio. Želeo je da ostane malo i vidi šta se tu dešava – ostao je 6 sati. Da li zbog mesta, ljudi koji su mu prilazili, pričali o muzici, sportu, prijateljstvima… Ili zbog toga što je ljubav u osnovi svega?

Neću pričati o Ediju. On je legenda. Pričaću o ljudima koji ga okružuju, koji ga slušaju, koji nalaze smisao za svaki korak dalje u velikom svetu.

Da li je telohranitelj samo to? Da li je to možda više od prijatelja koji ti želi dobro? Ko ima mišljenje i koga ceniš i imaš respekt? Itekako. Upoznali smo čoveka sa stavom i integritetom. Da li je vozač samo vozač? Ili čovek koji svoj posao poštuje i ceni? Uživa u njemu i razmišlja o ljudima sa kojima radi!? Itekako.

Da li su fanovi samo grupi devojke? Ili su to samosvesna bića koja veruju u legendu? Veoma. Svi smo mi ljudi i neki imaju tu mogućnost (ne sreću) da podele to sa svetom i dozvole svetu da to primi kao neverovatno iskustvo. Mi smo uživaoci te emocije i želimo da je veličamo. Isto tako smo ljudi koje muzika diže i pomera svakog dana, da ustane i preživi dan.

To su sve ljudi koji žele (uglavnom :-)) lepotu življenja. A manje kredite, život koji im nije svojstven ili stvara zavist. Pričali smo sa Edijem kao čovek sa čovekom i shvatili da pred nama nije zvezda ili hipster, već čovek rasterećen problemim svakodnevice koji deli emocije a ne prazne priče. Čovek koji deli uvid u neki drugi pogled na život.

Da – sedeli smo sa čovekom. Pričali o svemu što tišti ovaj svet. I lokalnim i globalnim problemima. I pravim projateljima i onim lažnim. I bankama i politici koja prožima svaki deo društva. I sportu koji ispašta zbog toga. Na kraju shvatiš da smo svi isti. Da imamo slične ideje i bolove. Da znamo sve. Da su nam emocije iste – ma koje boje bili. I divno je kada to shvatiš i podsetiš se ponovo.

Da onda kada misliš da je kanal, setiš se da ima i gorih stvari. I da su prijatelji tu oko tebe i da treba pričati da bi se sećali dobrih i ružnih stvari i pronalazio ono što će te terati da ustaješ svaki dan. Da uvek postoji neko ko te voli. I da tu emociju treba negovati. I da svaka stvar koju spominjemo, nije stvar već – emocija. Kada ego nestane ostaje pravi čovek.

Ostajemo ono što smo zaista mi.